UPFBiH pozvalo Ministarstvo zdravstva na revidiranje Instrukcije za postupanje u vezi sa pravima iz obaveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju korona virusa

Udruženje poslodavaca FBiH pozvalo je Federalno ministarstvo zdravstva na preispitivanje Instrukcije za postupanje u vezi sa pravima iz obaveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju korona virusa koju je Ministarstvo 13.11.2020. godine izdalo kantonalnim ministarstvima zdravstva i zavodima zdravstvenog osiguranja, te Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH.

U Instrukciji, pozivajući se na član 42. Zakona o zdravstvenom osiguranju Ministarstvo daje uputu da se naknada plaće u slučaju kada je privremena spriječenost za rad nastupila ako su osiguranici izolovani kao kliconoše ili zbog pojave zaraze u njihovoj okolini isplaćuje osiguraniku na teret sredstava kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja od prvog dana korištenja prava, shodno članu 57. Zakona. Teret naknade plaće kod osoba koje su privremeno spriječene za rad zbog bolesti, shodno članu 42. stav 1. tačka 1. Zakona, ide na poslodavca, shodno članu 56. Zakona.

Ministarstvo se u Instrukciji pozvalo na Međunarodnu klasifikaciju bolesti i srodnih zdravstvenih problema - MKB 10 i na Definiciju slučaja za COVID-19 koja definira sljedeće slučajeve: sumnjiv slučaj, vjerovatan slučaj i potvrđen slučaj. Obzirom da se sva tri slučaja prema Instrukciji trebaju posmatrati kao bolest, to znači da i naknada plaće u sva tri slučaja ide na teret poslodavca, jer se sve ovo smatra privremenom spriječenosti za rad zbog bolesti. A samo kod osoba koje su izolovane kao kliconoše (npr. član domaćinstva koji je u kontaktu sa zaraženom osobom, a nije pozitivan) teret naknade plaće ide na kantonalni zavod zdravstvenog osiguranja.

Udruženje poslodavaca FBiH smatra da ovakvo postupanje nije opravdano i da se Instrukcijom nisu pojasnila brojna pitanja, koja su se pojavila u praksi.

Udruženje navodi da se mora uzeti u obzir da svako ko je pozitivan, ne mora biti i bolestan. Odnosno, da svaka pozitivna osoba nije i privremeno spriječena za rad. Posebno osobe koje nemaju simptome ili imaju samo blaže simptome. Dakle, mora se napraviti razlika između osobe kod koje je testom potvrđen COVID-19 i koja je privremeno spriječena za rad zbog bolesti, odnosno upale pluća i drugih simptoma koji su se pojavili i osobe kod koje je testom potvrđen COVID-19, ali bez simptoma i koja je sposobna za rad. U ovom drugom slučaju se ne može govoriti o privremenoj spriječenosti za rad zbog bolesti, shodno članu 42. stav 1. tačka 1. Zakona. Iz Udruženja naglašavaju da nije napravljena razlika između pozitivnih i pozitivnih bolesnih osoba, jer neko ko je pozitivan ne mora značiti i da je bolestan, što su pokazali brojni primjeri u praksi.

Nadalje, iz Udruženja se pitaju zašto se pravi razlika između osobe čiji je test na COVID 19 pozitivan i koja ima simptome bolesti i osobe koja je izolovana kao kliconoša, odnosno zbog pojave zaraze u njihovoj okolini. Da li to znači da bolesna osoba nije kliconoša? Zašto se onda i bolesnim osobama određuje izolacija u trajanju od 14 dana, ako se ne smatraju kliconošama, zašto onda ne idu na posao i ne obavljaju svakodnevne aktivnosti? I osoba koja je oboljela od korona virusa isto je u izolaciji kao i kliconoša. Mora se napraviti razlika između privremene spriječenosti za rad zbog bolesti iz standardne klasifikacije bolesti koja je postojala prije pojave korona virusa i privremene spriječenosti za rad zbog bolesti koja je uzrokovana korona virusom. Korona virus nije obična bolest, to je zarazna bolest i tako se mora tretirati.

Također, postavlja se pitanje šta je sa osobama koje su upućene u izolaciju zbog pojave zaraze u njihovoj okolini i kod kojih se bolest razvije sedmi, osmi, deveti dan u izolaciji, na čiji teret u tom slučaju ide naknada plaće? Te šta je sa osobama koje su izolovane kao kliconoše ili zbog pojave zaraze u njihovoj okolini i kojima dođe negativan nalaz dok su u izolaciji, kako u tom slučaju prestaje izolacija i ko snosi teret naknade plaće?

Još jedna nelogičnost ugleda se u tome da država plaća bolovanje osobama za koje se u najvećem broju slučajeva ispostavi da su zdrave i da nisu razvile simptome, dok s druge strane poslodavci moraju plaćati bolovanja radnicima koji su bolesni, za koje se utvrdi da je test pozitivan i koji imaju simptome korona virusa.

Iz Udruženja naglašavaju da se ne dovodi u pitanje činjenicu da je osoba oboljela od COVID-a bolesna, ali je problem što se kroz cijelu Instrukciju negira da je i bolestna osoba kliconoša. I bolesna osoba je izolovana i dobija rješenje o izlolaciji isto kao i osoba koja je izolovana i stavljena pod zdravstveni nadzor kao kliconoša, u skladu sa članom 48. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. Sama činjenica da je bolesna osoba u izolaciji potvrđuje da je i ona pored toga što je bolesna ujedno i kliconoša i da ispunjava uslove iz člana 42. stav 1. tačka 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju.

Udruženje zahtjeva ravidiranje pomenute instrukcije kako bi se otklonile sve moguće dileme i sumnje prilikom postupanja u praksi.