Zakonom definisati mogućnost ustapanja radnika

U prostorijama Udruženja poslodavaca FBiH održan je 22. maja 2019. godine sastanak predstavnika firmi Prevent grupacije, Holdine i Agencije za posredovanje u zapošljavanju, a kako bi razgovarali o problemu sa kojima se poslodavci susreću u vezi sa ustupanjem radnika na nivou kompanije. Sastanak je vodila sekretat UPFBiH Mersiha Jusić.

Naime, Zakon o radu FBiH iz 2016.godine ne definira institut privremenog zapošljavanja, niti čak i ustupanje radnika. Izmjene predmetnog Zakona iz decembra 2018.godine također nisu donijele pomak u ovom pogledu. Zakon o radu definira pojam poslodavca i radnika, što predstavlja osnov sudskim organim u odlučivanju o prekršajnoj odgovornosti subjekta koji posluju na principu privremenog zapošljavanja.

Društva koja vrše ove usluge su ograničena u pružanju usluga privremenog zapošljavanja, dok su poslodavci uskraćeni za korištenje ove usluge. U skladu sa Članom 7. Zakona o radu, poslodavac je slobodan organizovati rad na način koji on smatra da je optimalan i isto predstavlja autonomno pravo poslodavaca.

Također, radnici ostaju uskraćeni za mogućnost zaposlenja obzirom da se efektivno uskraćuje otvaranje novih radnih mjesta. Nedostatak pravne regulacije ne može predstavljati razlog za uskraćivanje poslovanja koje može dovesti do povećanja radnih mjesta.

Radna grupa je zaključila da je potrebno ovu materiju definisati posebnim zakonom.

Donošenjem pomenutog zakona bi se nakon višegodišnjeg pravnog vakuuma uredilo pitanje rada preko agencija za privremeno zapošljavanje, odnosno ustupanje zaposlenih. Utvrdio bi se okvir za funkcionisanje tržišta u ovoj djelatnosti i zaštitu osnovnih prava ustupljenih radnika. Zakon o radu poznaje samo ugovorni odnos između zaposlenog i poslodavca, tako da ne uređuje rad zaposlenog preko agencija za privremeno zapošljavanje. Jasnim definisanjem agencija za privremeno zapošljavanje i preciziranjem uslova za njihov rad, pravima i obavezama lica koji sa agencijom za privremeno zapošljavanje zaključuju ugovor o radu radi ustupanja na privremeni rad poslodavcu korisniku i druga međusobna prava i obaveze zaposlenih, agencije i poslodavca korisnika, uredit će se ova oblast i maksimalno zaštititi tzv. agencijski zaposleni. Tim radnicima obezbjedit će se jednaka zarada i drugi osnovni uslovi rada (radno vreme, odsustva, odmori), bezbjednost i zdravlje na radu i drugi uslovi rada koji se primenjuju na zaposlene koje neposredno zapošljava poslodavac-korisnik (po čijem nalogu i uputstvima agencijski zaposleni rade). Usvajanje ovakvog zakona bi imalo za cilj i podsticanje zapošljavanja i razvoj fleksibilnih oblika radnog angažovanja uz stvaranje preduslova da u tim slučajevima neće dolaziti do smanjivanja prava radnika i iskorištavanja njihovog položaja.